U Bijeljini je 12. januara Narodna skupstina Republike Srpske trebala izabrati mandatara. Medutim, i pored jakih pritisaka medjunarodne zajednice, koja je cak ovaj dan najavljivala kao historijski za srpski narod, nije se desilo nista spektakularno. Kako je citav tok zasjedanja pratio izuzetno veliki broj novinara i citava armija predstavnika medunarodne zajednice, poslanici ove skupstine, inace poznati skandal-majstori, ovaj put su se, skoro do kraja, uzdrzali od pravljenja cirkusa bez para. Citav tok sjednice poslanici iz oba bloka, Krajisnikovog i Plavsickinog, pretrpjeli su sa teatarskom ravnodusnoscu i mirnocom. Shvativsi "ozbiljnost situacije", mnogi poslanici taj dan nisu davali izjave. Ipak, medu njima se nasao poslanik uvijek voljan za razgovor. Bozidar Vucurevic, nekadasnji gradonacelnik Trebinja, poznati kamiondzija i poeta ("Ja mnoge epove znam napamet, a neke sam i sam napisao"), po svemu je tog dana odudarao od drugih. Dok su ostali ustogljeno sjedili u odijelima, on se "komodao" u vjetrovci; dok su ostali na pauzi pusili, on je jeo bombone; dok su se ostali pravili vazni i odbijali novinare, on nije gubio vrijeme - pristao je da govori za Dane "vrlo rado"
Razgovarala: Snjezana MULIC
DANI: Da li je tacno da je SDS htio kupiti tri glasa iz Koalicije CD BiH kako bi onemogucila Biljanu Plavsic da kandidira svog mandatara vlade?
VUCUREVIC: Nikakvo to cudo nije, ako je ma koja stranka, ne samo SDS, i pokusala da to ucini, jer to se radi svude u svijetu. Jer nigdje nema takvih postenih izbora. Svude ima vise i manje postenih. Nisam cuo da je neko iz SDS-a nudio pare, to su glasine. Samo, ja to nikad ne bih uradio jer to nije moj princip, jer sam ja za iskrenost i otvorenost. Naprotiv, kada bih znao da je to neko pokusao, ja bih bio spreman da to javno kazem jer ne volim ljude koji su spremni da se prodaju za novac. Apsolutno sam protiv potkupljivanja i nikad se u takvo nesto ne bih upustio.
DANI: Pa ni po cijenu da izgubite vlast?
VUCUREVIC: Ni po koju cijenu. To je prije svega necasno, jer kupljeni ljudi nisu nikakva vrijednost, pa prema tome ni parlamentarna vrijednost. Nikad u takve ljude ne bih investirao ni jedan jedini dinar.
DANI: Sta mislite o kandidaturi Mladena Ivanica za mandatara Vlade Republike Srpske?
VUCUREVIC: Sve se radi po potpuno istom scenariju po kakvom se radilo u Republici Srpskoj Krajini. Protivnici srpskog naroda su prvo u Srpskoj Krajini napravili sukob u vodecoj SDS, koja je bila vodeca sila srpskog naroda, poslije su uzdrmali parlament da bi kasnije napravili vladu sa, bajagi, nestranackim covjekom. Sve je isto ovdje. Samo se ja nadam da cemo se mi tome oduprijeti. Prije svega, ne moze se raditi o ekspertnoj vladi, kako nam sad to namece Ivanic, jer je ovdje uvijek bilo eksperata i ne moze se raditi o nestranackom covjeku, jer svi ljudi koji su izasli na glasanje su se opredijelili za nekoga. A ako neko nije glasao, onda jos manje ima pravo da bude kandidovan za mandatara vlade. Inace, nisam upoznat sa programom gospodina Ivanica. On je imao nastup na TV-u, ali se to u istocnoj Hercegovini ne moze gledati, odnosno, povremeno se moze gledati, zavisno od nekih zackoljica sa kojima nisam upoznat. Ja se jos nisam sretio sa programom Mladena Ivanica, a ako bude prihvacen kao mandatar, onda on mora iznijeti svoj program i sastav vlade i tada cemo o tom govoriti.
DANI: Vi ste u stranci koja je direktni protivnik Biljane Plavsic. Kako gledate na politiku koju sprovodi Vasa predsjednica?
VUCUREVIC: Ma, veoma lose. Ne moze govoriti o jedinstvu Republike Srpske onaj ko je razjedinio Republiku Srpsku, ne moze govoriti o demokratiji onaj ko je zabranio kretanje po zemlji, o losem upravljanju zemljom neko ko njome upravlja. Jer onaj ko se odvoji od svoje stranke, svoje vlade, svoje skupstine koja je odlicno funkcionisala, od svog senata, od svog patrijarha, ne moze bit omiljen. Ja, u principu, ne volim takve ljude, ne volim ono sto otpada, jer ja sam covjek cvrsceg karaktera.
DANI: Razgovarate li sa predsjednicom Plavsic?
VUCUREVIC: Da. Ma, ja sam normalan covjek. Pa, nema nikog na ovom svijetu sa kim se sretim ako mu necu pruziti ruku. Druga je stvar kako ce on to prihvatiti.
DANI: Ko je za SDS u ovom trenutku veci protivnik - Biljana Plavsic ili vlast u Sarajevu?
VUCUREVIC: Ne, to ne uporedujem, ja mislim nesto drugo. To je da ce se BiH raspasti kao sto se raspala bivsa Jugoslavija. Za to postoje projekti kod nekih mocnih sila, da ne kazem kod medunarodne zajednice. Bas ovaj sadasnji pokusaj dovodenja marionetske vlade je korak ka podjeli BiH.
DANI: Kazete da to vodi podjeli BiH, a ne RS-a. Kako potkrepljujete taj stav?
VUCUREVIC: Pa, ja, mlada damo, imam pravo na svoje privatno politicko misljenje, jer sam neka persona. A siguran sam da zbog nekih politickih kretanja u svijetu treba i vani zaviriti.
DANI: Zasto SDS uporno insistira na podjeli BiH pa cak i poslije niza otvorenih upozorenja Amerike i medunarodne zajednice da to nece dozvoliti?
VUCUREVIC: Pa, zato, uvazena damo, sto jos se nisu ohladile cijevi iz kojih smo do juce pucali i ubijali se. Nijesmo igrali nikakve partije saha vec smo imali krvavi obracun. Veoma je tesko poravnati sve ono sto je iza nas, a pogotovo zaboraviti. Mislim da je sad to nemoguce uraditi, jer se radi o narodu koji nije htio da zivi zajedno u normalnim okolnostima prije rata.
DANI: Ko nije htio da zivi zajedno prije rata?
VUCUREVIC: Svi su htjeli neke svoje nacionalne drzave. Muslimani, upravo sada kako se zovu - Bosnjaci, nisu htjeli da budu u Jugoslaviji jer bi tamo bili manjina. Zato su htjeli u nekakvu unitarnu Bosnu jer bi tamo bili vecina, a Srbi to nisu mogli da prihvate i eskaliralo je ratom. Naravno, rat nije proizveo ni muslimanski ni hrvatski ni srpski narod, rat je uvezen od istih ovih koji nam sada uvoze mir. Naocigled citavog svijeta uvozena je velika kolicina naoruzanja, podsticano na rat i mi smo se, nazalost, sukobili.
DANI: SDS ne krije da je njegova ideja odvajanje Republike Srpske od BiH i stvaranje nezavisne drzave. Ima li SDS neke garancije za takav koncept?
VUCUREVIC: Pa, zasto ne, puno je manjih drzava u svijetu koji zive nezavisno, cak na zavidnom nivou. Samo mi nemamo podrsku iz inostranstva. Veoma je tesko i u obicnom zivotu zivjeti bez prijatelja, a mi smo u rat usli bez saveznika. To je jako porazno sto nismo imali saveznika, nismo imali nista osim nase volje. Ali to nije razlog da svaki narod ne zivi tamo gdje se, eto, sad, nazalost poslije tih silnih kretanja, zatekao. To nije razlog da nema svoju republiku i da, ako ne mozemo biti zajedno, budemo dobre komsije.
DANI: Vi ste za vrijeme rata bili gradonacelnik Trebinja. Koliko je iz tog grada protjerano nesrpskog stanovnistva?
VUCUREVIC: Pa, ja sam na to ponosan. Iz Trebinja je otislo preko pet hiljada ljudi nesrpske nacionalnosti, uglavnom Muslimana, kako su se tada zvali. Iz Trebinja su otisli a da nije ispaljen nijedan metak, nije pala nijedna zrtva. Ja sam tada bio predsjednik Skupstine opstine i trudio sam se svim silama da ne dode do ubistava. Mi smo obezbjedivali konvoje autobusa i tako se na jedan civilizacijski nacin, kada se vec nije moglo zivjeti zajedno, otislo.
DANI: Zasto su ti ljudi morali otici?
VUCUREVIC: Zato sto su morali otici Srbi iz Konjica, Mostara, Sarajeva.
DANI: Bosnjaci su iz svojih kuca odlazili jer su protjerani, a Srbi, uglavnom, jer su tako htjeli.
VUCUREVIC: Ja, ja, dobre su garancije imali. Niko jos od dobra nije pobjegao. Mlada gospodice, rekao sam da su Muslimani otisli odavde ko gospoda, a ja sam primao izbjegle Srbe kojima su poklali. Mozete me o tome pitati, ali necu da vam odgovaram.
DANI: Vi, ustvari, hocete da govorite o protjeranim Srbima, ali ne i o protjeranim Bosnjacima. Ako su oni iz Trebinja otisli kao gospoda, kako kazete, kako su onda otisli oni iz Srebrenice?
VUCUREVIC: Pa, kako je onda, kako govore, da li zli ili ispravni jezici, bilo genocida, kad su sada u Srebrenici pobijedili Muslimani? Otkud toliki glasovi kada su ih, bajagi, likvidirali? Onda jedno drugo potire, onda nije istina da je tako.
DANI: Vi ne vjerujete da je u Srebrenici izvrsen genocid?
VUCUREVIC: Ja nijesam ocevidac, ne mogu svjedociti o slucaju. Ali, je li moglo glasati onoliko, cjelokupno stanovnistvo?
DANI: Ova 1998. godina je proglasena godinom povratka. Hoce li se prognani Bosnjaci moci vratiti u Trebinje?
VUCUREVIC: Trebinje nece imati nikakvu separatnu, nikakvu posebnu politiku, to nije moguce. Tamo ce se desavati kako ce se desavati i u drugim krajevima Republike Srpske, a bit ce onako kako je po Dejtonskom sporazumu predvideno - vracanje srazmjerno broju vracenih u Federaciju. U Trebinju je oko 14.000 ljudi iz Ferderacije i jos uvijek su u neuslovnim kolektivnim smjestajima. Dosli smo dotle da nemamo gdje smjestiti familiju palog borca. Nema uslova ni za one sto su tamo a kamoli za one sto bi jos dosli. Mozete misliti kada se u prostore gdje je zivjelo pet hiljada ljudi smjesti 14 hiljada. Ja sam Dejtonski sporazum puno citao pa i iscitavao. Ja se puno bavim ne samo citanjem nego i pisanjem, pa sam pored silnih obaveza napisao sedam knjiga, nesto poezije, nesto proze. Jako mi je poznato sta pise u Dejtonskom sporazumu, ali ima ono sto kazu: ljudi kroje zakone, a Bog pravac odreduje. Nista se ne mora ono sto se ne moze.
DANI: U intervjuu Nacionalu rekli ste da Vas je Mate Boban fascinirao. Sta mislite, je li on stvarno ubijen?
VUCUREVIC: Nisam bas rekao da me je fascinirao, ali svidala mi se njegova otvorenost u razgovoru. Cak sam stekao utisak da nista tajno nije imao, sve je pricao vrlo otvoreno, sto me je cudilo. Ja sam prvi iz RS-a ostvario kontakt sa njim, a oni su se kasnije nastavili i na visem nivou. On je bio veliki Hrvat, za sto mu ja ne zamjeram jer je on pripadao hrvatskom narodu. Sta bi to znacilo da je bio mali Hrvat? Cuo sam dvije verzije: da je negdje sklonjen, i drugu, da je zaista sahranjen. Ja bih licno vise volio da je ziv, posto mi se, inace, dopadao. Nazalost, ja mislim da je mrtav.
DANI: Ko Vam se jos od Hrvata dopadao?
VUCUREVIC: Ja sam razgovarao sa onima koji su pratili Matu Bobana: sa Antom Rosom, Jadrankom Prlicem i drugima. Da ne kazem da su oni bili u njegovoj sjenci, oni su bili dobri slusatelji, oni imaju kulturu slusanja. Boban je bio sef i on je pricao.
DANI: Sta mislite o Aliji Izetbegovicu?
VUCUREVIC: Ja sam gospodina Izetbegovica sretio nekoliko puta. Bio sam jedan od celnika SDS-a, sto sam jos uvijek, kao sto je Alija Izetbegovic celnik SDA. Mi smo se prije rata sastajali, pozivali se na neke slave. Nemam ja nista lose da kazem protiv gospodina Izetbegovica. On pripada jednom narodu, i ako ga taj narod visoko cijeni, onda otkud meni pravo da dajem o njemu negativne ocjene. Ja mislim da covjek vrijedi onoliko koliko vrijedi u ocima svoga naroda.
DANI: Da li se vidate sa Radovanom Karadzicem?
VUCUREVIC: Nijesam ga dugo vidio. To je covjek kojeg visoko cijenim i licni mi je prijatelj, ali on je iskljucen iz politike. Mislim da je u dobroj kondiciji, dobrom zdravlju i raspolozenju.
DANI: Da li ste od Radovana Karadzica dobili upute za ovu sjednicu?
VUCUREVIC: Ja sam clan Izvrsnog odbora i vec dugo se nisam sretio sa materijalom koji je proizvod Karadzicevog rada. To su samo podmetanja. Ja sam sest i po godina bio predsjednik opstine i primao sam od gospodina Karadzica depese u kojima je uvijek pisalo da treba voditi racuna o ponasanju, da se ne smije desiti nikakav zlocin nad ljudima.
DANI: Sta mislite o Haskom tribunalu, o hapsenju ratnih zlocinaca? Vjerujete li da ce Karadzic biti uhapsen?
VUCUREVIC: Nista, cista sprdacina. To je politicki sud koji ce izgubiti vrijednost. A zasto bi Karadzic bio uhapsen? Prvo, za to nema razloga, a drugo, Haski tribunal to ne moze uraditi.
DANI: Gdje se sada nalazi Radovan Karadzic?
VUCUREVIC: Tamo de i boravi. Njega cuva nesto izmedu sedam i osam hiljada dobro
naoruzanih ljudi...
Mogu li sad ja vama, mlada damo, nesto preporuciti ako niste udati? Probajte, ako
ikako mozete, da se udate za Srbina, pa da vidite kako smo mi dobri ljudi.
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.