| Kad je pocelo
"dokazivanje" o porijeklu Dubrovnika od strane njegovih sjevernih susjeda onog
ludog i kobnog 1. oktobra 1991. godine kao da je poceo smak svijeta u mojoj duši.
Mogao sam sve ratove dotadašnje shvatiti, razumjeti, jer sam o njima, uglavnom citao
iz knjiga, gledao o njima preko TV-a, i samo zavaravao samoga sebe kako ja, srecom, zivim
u jednom zdravom okruzenju, gdje su ljudi okrenuti jedni drugima i da su zlo ostavili
daleko iza sebe. Ali, eto, upravo tih dana izronilo je more, ma kakvo more, okeani,
glupana, kretena, idiota, i ne znam kako bi ih nazvao (jer sve su rijeci tako blage i
neopisuju njihovu prirodu), oko mene da je bilo (a i još je) nemoguce shvatiti njihov
smisao zivljenja i bitisanja. Jedino što mi je tada preostalo jeste da se pitam
što li su sve ti kreteni, idioti u stanju uraditi ubuduce, kad su se tako drznuli i
na Dubrovnik napali, kad su se digli u ime neke Jugoslavije koju samo oni poznaju - kad su
se digli protiv jednog od najboljih reprezenata zemlje u kojoj su do tada zivjeli. Pitao
sam se samo kakva li sudbina ceka sve one gradove koji nisu bili spremni da slušaju
izlijevanje njhove gluposti. |
