| Korjeni familije
Arslanagic dolaze iz Herceg-Novog, a racuna se da su na podrucje Trebinja, tacnije
današnjeg sela Arslanagica Most, stigli krajem 17. vijeka, poslije zauzimanja Novog
od strane Mletaka 1687. godine. Uglednije porodice i ljudi dobijali su od Turaka posjede,
i to najviše u okrugu Trebinja, Slanog, Skadra i dr. mjestima. Tako bi i sa trojicom
brace Hasanom, Osmanom i Arslanom. Hasan je dobio posjede u Pridvorcima, jugo-zapadno od
Trebinja, nešto kasnije postao hadzija, te je njegova familija ponijela ime
Hadzihasanovic. Drugi je dobio imanje oko Skadra, dok je Arslan dobio posjede istocno od
Trebinja, na Jasenu i Necvijecu, kao i na Zubcima, te pravo da naplacuje mostarinu preko,
tada jedinog, mosta na Trebišnjici. U to vrijeme na Mostu se na samoj sredini
nalazila i kula, u kojoj su se smještali strazari, dok je Arslan napravio sebi kucu
za stanovanje nekih par stotina metara od Mosta, na desnoj obali Trebišnjice. Od tog
vremena most se naziva Arslanagica Most, te i samo naselje, a familija, kako i danas -
Arslanagic. Prakticno svaki Arslanagic kojih , poslije ovog rata ima na svim krajevima svijeta, ima svog najdaljeg drugog ili treceg pretka koji je rodjen u selu Arslanagica Most. Dakle, nije se ova porodica pocela tako davno raseljavati. Prije II svjetskog rata bili su to rijetki (ali u granicama Hercegovine, te neki u Turskoj), dok su kasnije nešto u vecem broju krenuli prema, uglavnom Trebinju i Sarajevu, te i dalje. Najveca seoba se desila sa izgradnjom hidroenergetskog sistema. Selo se moralo iseliti, i tada je skoro sve Arslanagica otišlo sa podrucja sela. Jedino je familija Nazifa (Mahmutova), te udova rahmetli Dzafera, Hiba sa svojom djecom ostala da i dalje zivi na selu. Ostali su krenuli Trebinju, Sarajevu, i drugim inim mjestima širom stare domovine. Poslije 1973. godine samo je tamo još Nazifova porodica, da bi ove godine, kao posljednja muška glava Arslanagica u cijelom Trebinjskom kraju, preselio na ahiret. Tamo je još samo njegova udova Subhija. Svi Arslanagici koji su zivjeli u Trebinju su još u toku 1993. godine bili prisiljeni da napuste svoje domove i potraze spas diljem Evrope i svijeta. |
|
| Kako
stvari stoje, ima nas Arslanagica u preko 15 zemalja (samo posljedica raseljavanja od ovog
rata), a s obzirom da su u Sarajevu vec odavno najbrojniji, netko bi pomislio da i jesu
cisto sarajevska porodica. Igrom sudbine, zivot je, eto negdje, ne samo drugdje, nego i
mnogim trecim, cetvrtim i ostalim mjestima, preko Njemacke, Danske, Švedske pa do
Australije, USA i Kanade - samo, nadam se, ne i vjecan.
|
