"Bila je lijepa i divna - to mi znamo sa slika" (Ukoliko netko zeli ovu sliku bez teksta preko neka napiše E-mail) |
Svakako da nije šuplja ona izreka: 'J...š zemlju koja mora nema, a i grad bez rijeke. Tako je i u istoriji Trebinja, njegova rijeka Trebišnjica, zasigurno, odigrala jednu od glavnih uloga. Jer otkud baš na ovom parcetu Hercegovine da nikne jedan tako lijep grad, kad je gotovo sve sami kamen i golet unaokolo. Za sve se pobrinula Trebišnjica, rijeka sa "sto imena", nekad najveca ponornica na svijetu, koja se sa prirodom dogovorila da baš na tom mjestu ima miran, gotovo ravnicarski tok. A i prije i poslije Trebinja znala je nestajati u kamenitim hercegovackim ponorima i vrtacama, bez ikakve najave i ponovo se pojavljivala još ljepša i plemenitija. Meni, kao slabom poznavaocu njenih cudnovatih tokova nije lahko opisati taj put od izvora do ušca. Sve pocinje na planini Cemerno, izmedju Gacka i Tjentišta. Kazu da tamo na hidrometerološkoj stanici, kad pada kiša, krov odvaja vodu za dva sliva: crnomorski (sjever) i jadranski (jug). Negdje ispod tog juznog dijela krova pocinje i cudnovati put jednog potocica-rijeke po imenu Vrba. Kroz vododerine i preko kamenja, hita ta voda prema jugu. Najednom je nigdje, a dolje u Gatackom polju izbija iz zemlje i zovu je Mušnica. Ne tako daleko ponovo nestaje. U selu Kljuc, koji kilometar naprijed pojavljuje se kao Kljucka rijeka, i kao obicno, ubrzo joj se gubi svaki trag. A svuda okolo nalaze se mali potocici koji se isto tako ponašaju, i u Dabru, i u Fatnici... Ispod Bilece, iz jedne ogromne pecine radjala se prava velika rijeka, i otuda je zurila opet prema jugu, ovog puta se nije krila, i tako sve do Trebinja, i kroz Trebinje pa do Popova polja, i prvi put sa imenom Trebišnjica. Tamo joj se opet svaki trag zamece, ali je ipak ima i u Hutovu, i dolazi cak do Neretve, a nedaleko od Dubrovnika izbija iz stijenja i kamenja, i zovu je Ombla i bjezi svome Jadranskom moru da se više nikad ne izgubi. Ovakva joj slika uglavnom bila do polovine 60-ih godina ovog vijeka, a onda su je zauzdali. Nisu joj dali ni da ponire ni da bude plahovita s kraja zime i pocetka proljeca kad je nosila sav rastopljeni snijeg sa Golije, Babe i drugih visokih planina. Izgradnjom hidroenergetskog sistema, Trebišnjica je pregradjena na dva mjesta (Grancarevo i Gorica), dok je njeno korito kroz Popovo polje betonirano tako da je nestalo ponora, a i cestih poplava, i tako sve do Svitave (Capljina) gdje se njena voda koristi za pumpnu hidrocentralu. |
